Rutina je ključna reč i kod mene se sve promenilo tek kad sam je uveo. Pre toga sam igrao kad stignem, bez cilja i bez granice, što je najbrži put do frustracije. Sad tačno znam koliko rundi igram i kad prestajem, bez obzira na ishod, jer mi je važnije da ostanem miran nego da jurim savršen trenutak. Takođe sam primetio da kad razumem mehaniku igre, manje je doživljavam lično, jer shvatiš da nema skrivene logike koja će te “nagraditi” ako si uporan. Informacije sam skupljao sa raznih strana, ali sam često proveravao
https://1x-igre.rs/ da bih imao jednu referentnu tačku i izbegao konfuziju. Ne treba komplikovati, ali ni potcenjivati, jer jednostavne igre često najlakše izvuku emocije.